Medulin 1999 (HR)
Međunarodna likovna kolonija
M e d u l i n 1999
Mediteranski odsjaji
Zahvaljujući upornosti i velikom angažiranju Aleksandre Rotar - inicijatorici i organizatorici medulinskih Susreta umjetnika, te zahvaljujući domaćinu - hotelu Medulin u Medulinu u kojemu umjetnici borave, ova se kasnoljetna susretanja održavaju od 1997. godine. Treća po redu - međunarodna likovna kolonija MEDULIN 99 okupila je dvanaest umjetnika iz Austrije, Njemačke i Hrvatske. Dvanaest umjetničkih individualnosti, radeći svaki u svom tematskom, stilističkom i metjerskom prostoru, realizirao je, očekivano, heterogenu zbirku radova.
Instalacijom što je tvori rastvoren sanduk s naslikanim portretom na poklopcu, te trodimenzionalna lutka antropomorfno-animalnog obličja koja svijet gleda uzdižući se iz svoje "krletke" opredmetila je intimna promišljanja o ljudskom postojanju, težnji čovjeka za iskorakom, bijegom iz prostora omeđenog datom odabranom ili nametnutom "scenografijom" u drugačiji, novi prostor zamišljenih "sunčanih otoka". S druge strane "krletka" je simbol zbiljskog prostora, sigurnog "intrauterinog" utočišta te je dvostrukim značenjskim kodom rada autorica demaskirala anatemu života: razapetosti između iskonske potrebe za očuvanjem svoga realnoga "brloga" i želje, čežnje za uzletom, prepuštanju zovu.
U svome radu (grafici) evocira "zastrašujuću" sliku podsvijesti i duhovnih mora. Na podlogu, oživljenu tonskom igrom osnovne, smeđe boje položena je sjena grotesknog lika, ukrućenog i sapetog u zadanom polju. Izoblike i raspored predimenzioniranih udova, položaj tijela, sablasna mršavost, ovoj tamnoj spodobi daju snažnu dojmljivost potpomognutoj i jednodimenzionalnim koloritom.
Širokom je gestom oslikao krajolik u kojemu realistično dobiva novi, mediteranski prizvuk, kolorističkom je obradom neposrednu pojavnost transformirao u impresiju, doživljaj pejsaža. Lišavajući motiv naglašene opisnosti, zamagljenjem drugoga plana, plavo žutom kromatikom postigao je ugođaj krajolika, atmosferu u kojoj se rastaču obrisi drugoga plana u uzavrelom, uzdrhtalom zraku sunčanog dana.
Svoju je viziju pretočila u prikaz simboličnog značenja. Na pozornici, praznom i tjeskobnom prostoru određenom širim, zakošenim pojasom pješčane obale i njoj oprečno postavljenim pojasom mora te ravnom horizontalom neba, glavni je "narator" simbolična "scenerija" prvoga plana: odložena ledina (komad), plastično modeliranog, taktilnog tijela konja, te pored njega "mjerni štap". Statičnost jasno odvojenih zona podupiru i vertikale uzdignute glave konja i štapa koje ukrućuju strukturu kompozicije, ne samo da kontrastiraju dijagonalnim silnicama kompozicije već su centralne točke gledateljeva pogleda. Ovaj nadrealan, kazališni, mračno intoniran prizor doziva misao o usamljenosti, nezaustavljivom protoku vremena, smrti.
Svoje promišljanje odnosa muškarac-žena vizualizirala je likovnim izričajem sastavljenim od različitih metjerskih potki, između ostalih i ručnim šivanjem. Iz crne podloge izranjaju poprsja muškog i ženskog lika, okrenuta jedan prema drugome, pored položaja njihova je komunikacija naglašena, na način stripa, poveznim linijama - oprečnim strujanjima "misaonih valova" iz njihovih glava. "Priča" o dualizmu muško-žensko potencirana je i bojom: plavom kod muškog i roza kod ženskog lika.
Stvarnost, više pojmljivu zamišljajem nego li konkretnom pojavnošću reinterpretira u kompoziciji čvrste strukture zasnovane na silazno uzlaznoj vertikali široke trake - zrake sunca, i nisko postavljene horizontale - pojasa mora. Obrazac jednostavnog, mirnog ritma podupiru i kontrastne, jasno odijeljene površine plavog i žutog tonaliteta.
Bikromatskim rješenjem: nijansama crvene i njoj kontrastirajuće crne boje, u sugestivnim je naznakama konkretizirala interijer i u njemu, frontalno impostiran, statutarno imobilan ženski lik. Prizor obavijen lirskim ugođajem otkriva emocionalni duh, introspekciju svojih intimnih preokupacija.
Na dvjema, oblikovno i ritmički suprostavljenim zonama: monokromatskim poljem i plohom rastvorenom dinamičnim ritmom raznolikih kolorističkih oblika, čisto likovnim sredstvima gradi tkivo kompozicije. Bivalentnu strukturu, u izrazu i ritmu, uravnotežuje crna boja nanesena u segmentnim nanosima na otvorenoj dinamičnoj partituri iz koje se linijske proteže na jednobojnu, žutu plohu.
Oblikovala je kompoziciju nizanjem grafičkih listova - otisaka "lica" kamenih ploča pulskog Foruma, čime je autorica konkretan prostorni podatak transponirala u novi medij i podarila mu novi estetski značaj. Pravilni kvadri papirnatih "ploča" strukturiranih tragovima djelovanja atmosferilija i ljudi (na predlošku), složeni na način izvornog rasporeda, u geometrijskom skandiranju, zrcalni su odraz izvornika, oblikovno i sadržajno njegova inherentna projekcija.
Fotografskim je snimcima mora, dorađenim u drugim medijima, preoblikovao isječak stvarnosti. U njegovim je radovima modulacijom tonskih površina naglašena faktura vizualnih efekata te je novim, slikovnim prikazom zatomljen narativni podtekst objektivne, izravne, fotografske percepcije svijeta neposrednog iskustva.
Koristi sintetičku formulu u oslikavanju morskog krajolika. Sažetom interpretacijom, jezgrovitim, statutarnim oblikovanjem dviju kamenih, bjelkastih otočkih gromada naglasila je njihove plastične, taktilne vrijednosti koje podupire i ujednačeno, intenzivno plavetnilo neba i vode.
Ostvario je koloristički zvučnu, efektima bogatu, ritmom dinamičnu kompoziciju, prenapregnutu od unutrašnje živosti koju joj daju raznosmjerna gibanja, suprostavljanja i suglasja kromatskih akorda, svjetlijih, blještavih odskoka i tamnijih potonuća, zatvorenosti i rastvorenosti. Žestina autorova rukopisa odaje primarnost poticaja, impulsivnost izljeva.
autor:
Marija Ivetić, povjesničarka umjetnosti